Nekoliko stanovnika gradova koji su se posljednjih godina preselili u ruralna područja podijelili su s HotNewsom kako su iskusili ekstremne pojave ovog ljeta, od vrućine i suše do oluja s tučom.Uvjereni su da će se migracija iz urbanih u ruralne sredine nastaviti iu narednim godinama..
Godine 2024. imali smo ‘najtoplije ljeto zabilježeno’, obilježeno sušom, ekstremnom vrućinom i ograničenjima pitke vode u mnogim područjima zemlje, nakon čega je uslijedila jesen s katastrofalnim poplavama.S obzirom na to da su, barem na prvi pogled, Rumunji koji su najviše pogođeni učincima klimatskih promjena oni koji žive u ruralnim područjima, HotNews je pokušao saznati više o perspektivama stanovnika gradova koji su se nedavno preselili na selo u pogledu novih izazova života na selu.
Jesu li sada više zabrinuti nakon što su doživjeli temperature veće od 40 stupnjeva, svjedočeći kako im usjevi venu u vrtu ili gledaju tisuće kućanstava uništenih u poplavama na televiziji? Žele li se vratiti u gradove koji su, barem teoretski, manje izloženi ekstremnim pojavama?
Pokušali smo prikupiti mišljenja ljudi koji žive u različitim regijama Rumunjske, a razgovarali smo i s osnivačem najreprezentativnije Facebook grupe o urbanim stanovnicima koji su se preselili u ruralna područja.
Što se dogodilo 2022.
Posljednjih godina sve više ljudi odlazi iz gradova u sela.Vrhunac ovog trenda zabilježen je 2022. godine, kada su službeni podaci Nacionalnog instituta za statistiku pokazali da je 145. 000 napravilo ovu promjenu, navodi Panorama.
Međutim, važno je napomenuti da je većina tražila lokalitete bliže većim gradovima kako bi i dalje imali koristi od neke infrastrukture: ceste, dobar pristup internetu (moguće raditi na daljinu), itd.
Facebook zajednica ‘Preseli se na selo – život bez sata’, koja je narasla na 320. 000 članova, samo je jedna od online grupa u kojima Rumunji koji su se odlučili na ovaj korak razmjenjuju korisne informacije o svojim novim životima.
Jesu li se ‘novi seljaci’ uplašili ekstremnih pojava?
‘Naprotiv, najtoplije ljeto zabilježeno natjeralo je gradske stanovnike koji su migrirali na selo da još više cijene život na selu.’
Općenito, ‘novoseljani’ se ne bave velikom poljoprivredom, ali berbe iz njihovih kućnih vrtova doista su bile kompliciranije zbog vrućine i suše.Na temelju rasprava na internetu i izvan njega, čini se da sve više i više ljudi traži rješenja za skladištenje vode.
Moguća rješenja su ozbiljnije vodoopskrbne mreže za sela i sustavi navodnjavanja, a za pojedine slučajeve permakultura.
Saznali smo da u Belgiji ispod svake kuće postoje spremnici za kišnicu za WC i vrtlarenje.
Suša i nestašica vode postaju veliki izazovi, posebno za zajednice u južnom dijelu zemlje, a mi smo razgovarali o ovoj temi u grupi’, rekao je Andy Hertz , osnivač grupe ‘Preseljen na selo – život bez sata.’.
On sam jedan je od onih Rumunja koji su napustili grad i preselili se u Tarnițu, planinsko selo u okrugu Hunedoara.
Andy Hertz je, međutim, među onima koji nisu toliko patili od vrućine 2024. godine.Kaže da ovog ljeta temperature u njegovom mjestu nisu prelazile 32 stupnja, a vrtlarstvo nije bilo pogođeno.
‘Bio sam šokiran zapažanjem vrtlara da vani više ništa ne raste’
Nasuprot tome, Cristina Miroescu , koja se 2019. preselila u selo udaljeno 10 kilometara od Oradee, navodi da su visoke temperature ove godine rezultirale lošim urodom u njezinu vrtu.
‘Šokiralo me je zapažanje iskusnog vrtlara koji je rekao da vani više ništa ne raste, a primijetila sam da su neki moji susjedi pokrili svoje vrtove mrežama za zasjenjivanje kako bi ih zaštitili od sunca’, prepričava Cristina.
‘Tamo gdje sam najintenzivnije osjetio posljedice sunčanog sunca je u pčelarstvu.Od lipnja pčele nisu imale ništa skupljati za podršku zajednici.Ako sam prijašnjih godina zadnje vrcanje meda imala u kolovozu, ove godine smo pčele počeli prihranjivati u lipnju’, dodala je Cristina.
Cristina priznaje da ona i njezin suprug ovise o prihodima koji se ostvaruju u gradu i primijetila je da oni koji napreduju u njezinu selu su ljudi koji posjeduju zemlju i opremu za obradu.
‘Seljani više ne uzgajaju životinje, pa sijeno i žitarice više nisu traženi, a tri velika pastira u tom području su odustala zbog teritorijalnog razvoja’, izjavila je Cristina.
‘Tuča vas može ostaviti bez sredstava za život’
Răzvan Ene , koji se 2015. preselio u selo u Dâmboviți, priznaje da mu je u posljednje vrijeme sve teže.Mladić smatra da klimatske promjene imaju značajan utjecaj na ruralna područja u odnosu na gradove.
‘Oluja s tučom može vas ostaviti bez vrijednih zaliha, pa čak i bez sredstava za život’, kaže Răzvan.
No, napominje i da su se ‘posljednjih godina mnoge mlade obitelji koje se bave zdravom poljoprivredom preselile na selo.Zasadili su kulture kojih dosad nije bilo u našoj zemlji, a njihova je osjetljivost na klimatske promjene veća.
Ekstremne vrućine praćene naglim padom temperature donose bolesti i štete; stvara stres na biljkama, uzrokujući da se ili razbole i umru ili prežive, ali izgube produktivnost i prinos,’ objašnjava Răzvan.
‘Bilo je teško prihvatiti da sve gori’
Andra Velicu od prošle godine živi u selu Cerbureni u okrugu Argeș.Priznaje da je ovo ljeto za nju i supruga bilo bolno.
‘Možda smo mogli poduzeti neke dodatne mjere, poput zasjenjivanja vrta ili odabrati drugačiju strategiju sadnje koja bi uvažavala sjenu stabala.Ali bilo je izuzetno teško snaći se na brdu, u dvorištu koje se nalazi u šumi, i prihvatiti da sve gori’, kaže ona.
Par se okušao u permakulturi, a Andra priznaje da je frustrirano plakala kada sve biljke za pratnju i one koje su trebale tjerati štetočine od povrća nisu uspjele preživjeti.
‘Bio je to vrt pun mente, lavande, nevena, nevena, bosiljka, majčine dušice, a i pored toga su nas napale apsolutno sve štetočine.Uz više od 60 dana vrućine, njihovo se vrijeme razmnožavanja toliko produžilo da se više nismo mogli prirodno boriti s njima 100%’, priznaje bivši stanovnik grada.
Hoće li se nastaviti trend preseljenja iz grada u selo?
Osnivač grupe ‘Preselili se na selo – život bez sata’ smatra da je ‘ovaj trend tek počeo’, unatoč klimatskim fenomenima.
Dodaje kako ne zna nikoga tko je iz grada otišao na selo i zbog nedaća se vratio, iako osobno poznaje tisuće članova Facebook grupe koju je osnovao.
Cristina Miroescu također vjeruje da će se ovaj egzodus iz grada u selo nastaviti.
‘Međutim, to bi moglo postati dugoročna katastrofa ako se ponašanja nastave, kao što su: gradnja na malim parcelama zemlje, popločavanje dvorišta bez kompenzacije sadnjom drveća, okolna imanja s betonskim temeljima, ukrasno uređenje krajolika, navodnjavanje travnjaka, pretjerana košnja, mijenjanje zemljišta promijeniti svoju prirodnu orijentaciju, putovanje u grad radi kupnje, posla, škole ili zabave, krčenje šuma radi prilaza cesti, spaljivanje otpadne vegetacije itd.’.
Cristina nadalje napominje da mnogi zamišljaju idiličan život na selu, ali ne shvaćaju da su ‘možda alergični na sijeno ili da ima komaraca i muha, korova i trnja, da susjedi uzgajaju životinje, koje mogu izazvati neugodne mirise, da se može prevruće, prehladno ili prevjetrovito, da može doći do iznenadne poplave nakon jake kiše, da može biti blata i tako dalje.’.
Kako su se mijenjale cijene nekretnina u ruralnim područjima posljednjih godina?
Andy Hertz daje primjer sela u kojem živi, Tarnița u okrugu Hunedoara.
‘Ako je prije sedam-osam godina kuća koštala najviše 10. 000 eura, trenutno nećete naći onu s vodom i lijepim zemljištem ispod 50. 000 eura.’
Također navodi da se, prema onome što je osobno primijetio, kao i prema razgovorima s drugim članovima grupe, ruralna infrastruktura neprestano poboljšava.
Sebastian Bădicel , koji se preselio iz Iașija u općinu Vlădeni, 45 kilometara od grada, kaže da ovo preseljenje nije nužno financijski isplativije, ali oni koji ga izvrše dobivaju u smislu kvalitete života.
‘Na selu ne radite da biste uštedjeli novac, nego da biste održali ono što imate’, navodi Bădicel.
Ni Andy Hertz ne vjeruje da se može govoriti o isplativosti života na selu u odnosu na život u gradu, već samo o promjeni načina života.
‘Stalni izazov bio je i ostaje optimiziranje resursa’
Andreea Marina živi dvije godine u selu blizu Cluja sa svojim dečkom.Mlada žena priznaje da je preseljenje na selo bila ‘najbolja odluka koju je donijela’.
‘Stalni izazov bio je i još uvijek jest optimizacija resursa.Cilj nam je bio koristiti što više sunčeve energije, imati fotonaponske panele, ali i naučiti i proizvoditi što više stvari u našem kućanstvu.Stoga svoje aktivnosti često organiziramo prema vremenu i stalno se učimo prilagođavati’, objašnjava.
Što se tiče budućnosti života na selu, smatra da ona ovisi o nama i našoj svijesti o izazovima i prilikama.
‘Svatko od nas mora osmisliti prilagodljive strategije i kontinuirano se educirati o održivosti.Ako se posvetimo učenju i razvijanju svojih vještina, život na selu može ostati održiva opcija za gradske stanovnike, nudeći ne samo zdraviji način života, već i dublju povezanost s prirodom’, zaključuje Andreea.
