Laureat optužen za terorizam, član žirija koji podnosi ostavku i situacija s taocima koja završava krvoprolićem: među svim Nobelovim nagradama za mir, ona dodijeljena prije 30 godina izazvala je značajne kontroverze, kako izvještava AFP.
Ovog je petka Nobelov odbor objavio svoju odluku o dodjeli Nobelove nagrade za mir za 2024. japanskoj organizaciji Nihon Hidankyo, koju čine preživjeli atomskih bombardiranja Hirošime i Nagasakija, ‘za njezine napore da postigne svijet bez nuklearnog oružja i za pokazujući, putem svjedočanstava iz prve ruke, da se nuklearno oružje više nikada ne smije upotrijebiti.’
Prije gotovo 30 godina, 14. listopada 1994., Nobelov odbor objavio je ono što će postati jedna od njegovih najkontroverznijih odluka.Te godine Nobelovu nagradu za mir dobili su Yasser Arafat, vođa Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), izraelski premijer Shimon Peres i njegov ministar vanjskih poslova Yitzhak Rabin, ‘za njihove napore da postignu mir na Bliskom istoku. ‘.
Pregovorno rješenje za sporno izraelsko-palestinsko pitanje konačno se činilo opipljivim.
‘Gospoda.Arafat, Peres i Rabin dali su značajan doprinos povijesnom procesu kroz koji mir i suradnja mogu zamijeniti rat i mržnju’, istaknuo je tada Nobelov odbor.
Prolazna nada za mir na Bliskom istoku
Tri desetljeća kasnije, rat i dalje odjekuje Bliskim istokom, uzrokujući desetke tisuća mrtvih, a cijeloj regiji prijeti buknuti u plamenu zbog borbi između Izraela i islamista Hamasa i Hezbollaha, koje podupire Iran.
Prije trideset godina, odmah nakon objave Nobelove nagrade za mir, stvari su počele ići naopako: izbor laureata, posebice Yassera Arafata, kao i tajming, suočili su se s oštrim kritikama.
U roku od sat vremena nakon objave dodjele, jedan od pet članova Nobelovog odbora, Kare Kristiansen, suosnivač grupe Prijatelji Izraela u norveškom parlamentu, dao je ostavku.
‘G.Arafatova prošlost previše je obilježena nasiljem, terorizmom i krvlju da bi bila dostojna Nobela”, istaknuo je bivši demokršćanski saborski zastupnik koji će nekoliko godina kasnije bezuspješno tražiti “isprike” od Nobelovog odbora.
Kao vođa PLO-a, Yasser Arafat je simbolizirao otpor izraelskoj okupaciji, uključujući i nasilni izraz tog otpora, koji se očituje u neselektivnim napadima, iako se čovjek u keffiyehu, koji je umro 2004., javno distancirao od terorizma.
Krvava otmica na dan dodjele Nobelove nagrade za mir
Dana 14. listopada 1994., izraelski ministar vanjskih poslova Yitzhak Rabin bio je zaključan u svom uredu: morao je upravljati krizom izazvanom otmicom izraelskog vojnika od strane pripadnika Hamasa.
Iste večeri izraelska vojska napala je kuću na okupiranoj Zapadnoj obali: talac je pronađen mrtav, časnik koji je vodio operaciju je umro, zajedno s trojicom otmičara.
Izraelski ministar je priznao da bi ‘više volio da su dva mrtva vojnika živa i da ne dobiju ovu Nobelovu nagradu’.
Njega će godinu dana kasnije ubiti mladi židovski ekstremist.
Što se tiče Shimona Peresa, njegova prisutnost u vladi Ariela Sharona tijekom izraelske ofenzive na Zapadnoj obali 2002. navela je nekoliko članova Nobelovog odbora da požale što su mu dodijelili nagradu za mir.Umro je 2016. godine.
31 godina od simboličnog trenutka za mir
Pregovaran u najvećoj tajnosti u glavnom gradu Norveške, sporazum iz Osla potpisali su 13. rujna 1993. Arafat i Rabin tijekom povijesnog rukovanja ispred Billa Clintona na travnjaku Bijele kuće.
Oni su zapečatili uzajamno priznanje između Izraela i PLO-a i postavili temelje za palestinsku autonomiju od pet godina, s implicitnim ciljem na vidiku: stvaranje neovisne države.
Međutim, imali su ‘brojne strukturne slabosti’, primijetio je Jorgen Jensehaugen, istraživač na Institutu za istraživanje mira Oslo (Prio), na nedavnom okruglom stolu.
Niti jedno od ključnih pitanja izraelsko-palestinskog sukoba – konačne granice i izraelskog i palestinskog teritorija, sudbina istočnog Jeruzalema, budućnost palestinskih izbjeglica, pitanje izraelskih naselja – nije u tekstu definitivno riješeno.
‘Sporazumi iz Osla nisu mirovni sporazumi’, rezimirao je Jensehaugen.
‘Oni su deklaracija o načelima (.) i vremenski okvir’ koji bi ‘trebao dovesti do mirovnog sporazuma’, ali koji se ‘ruši’ pod teretom događaja, dodao je: atentat na Yitzhaka Rabina, uspon Benjamina 1996. Netanyahu, koji se protivio mirovnom procesu, i samoubilačkim bombaškim napadima Hamasa.
Kao alegoriju nedostižnog mira, tadašnji direktor Nobelovog instituta, Geir Lundestad, ispričao je da ih je, prije nego što je odveo Arafata i ‘veliki dio vodstva PLO-a’ na Nobelov banket, zatekao zadubljene u gledanje epizode Toma i Jerryja, ta nespretna mačka koja neizbježno ne uspijeva uhvatiti miša.
